Današnju veliku umjetničku produkciju može se ugrubo podijeliti u dvije velike skupine – djela i umjetnike koji pozivaju na razmišljanje te djela i umjetnike koji bude osjećaje u nama. Rijetka su djela koja se poigravaju intelektom i emocijom u isto vrijeme. “Ispod privida, more ljubavi čeka na nas” Olivere Cavrić je upravo takvo djelo. Zamišljeno je kao svojevrsno putovanje na kojem publika prolazi kroz tri odvojena umjetnička djela koja su zapravo cjelina, gdje doživljava meditativno, audiovizualno iskustvo koje zove na refleksiju, na osjećanje i razmišljanje. Prvo djelo je poliptih od 33 platna (tisak, akril i akrilni lak sa zlatnom folijom) poredanih u 3 reda s naizgled apstraktnim tretmanom plave boje u maniri Kleina, koju Cavrić kombinira sa zlatnom bojom. Danas nema puno umjetnika koji bi zlatu, koje je često sinonim za luksuz i kič, mogli dati pravo sakralno značenje. Kod Cavrić, kombinacija plave i zlatne boje otvara dva aspekta. Prvi, očigledniji, nadovezuje se na naziv djela. Plava i zlatna su boje mora i sunca. Njenu apstraktnu kompoziciju plave i zlatne boje možemo protumačiti kao prikaz vizualne igre sunčevih zraka i njihovog odraza na morskoj površini. Drugi aspekt je sakralni osjećaj koji ova kompozicija budi, slijedeći tragove poznate lapis lazuli plave boje egipatskih hijeroglifa i kršćansko bizantskih freski. Ovaj poliptih apstraktnih slika u plavoj i zlatnoj boji budi osjećaj posjete svetom mjestu. Naime, to značenje potvrđuje i simbolika broja 33. Na zidu su prikazane 33 slike koje se najbolje percipiraju kao jedinstvena cjelina. Drugo djelo je friz, sastavljen od 33 slike u kombiniranoj tehnici (tisak, drvene boje i pastel) – kadrovi morske površine, impresionistički uhvaćeni trenuci iste igre mora i sunčevih zraka. Simbolika svetih 33 opet je tu. Ali smjer je obrnut. Ako je prva cjelina ekspresionistički apstraktna, ovaj je friz impresionistički konkretan. Cavrić ovdje nastoji uhvatiti taj trenutak beskonačne refleksije sunčevih zraka na vodi. Svaki rad je naslovljen, ima svoju ideološku pozadinu. Ovdje Cavrić dodaje novi moment metafori refleksije. Kadrovi nisu obični vizualni odrazi, već trenutci ljudske (samo) refleksije. Ona prikazuje onaj iskonski preddiskurzivni trenutak u kojem se rađa ideološka misao. A to je upravo onaj trenutak kada smo sami sa sobom, razmišljajući o sebi, o ljubavi, o svijetu općenito. Tu dolazimo do posljednjeg djela u kojem Cavrić poziva publiku na refleksiju. Na cijelom zidu projicira se video istog mora, s plaže Mala Srebrna na otoku Visu. To je ista impresija iz prethodnih djela, ali sada nije fragmentirana, već imerzivna. Cjelokupni galerijski prostor stvara ambijent stvarnog doživljaja, koji je u prethodne dvije cjeline predstavljen u klasičnijem likovnom mediju i statičnom postavu. Cavrić ne samo da autoreferencijalno rekreira sam stvaralački čin, već poziva publiku da ga i sama doživi. Naime, ideja za ovu izložbu rodila se upravo u jednom takvom trenutku refleksije, jednog ljetnog dana, na plaži Mala Srebrna na otoku Visu, tamo gdje, ispod privida, more ljubavi čeka na nas.

mr.sc. Saša Stanišić,
filmski redatelj, pisac i profesor